U povodu blagdana Sv. Josipa Radnik 1. svibnja na »Groblju Mira« na Bilima (župa Goranci) slavila se tradicionalno sv. misa s početkom u 12.00. Tom prilikom blagoslovljena su i zvona na crkvi Sv. Josipa Radnika, nakon čega su i prvi put zazvonila.
Sv. misu je predvodio i zvona blagoslovio fra Miljenko Stojić, povjerenik HBK i BK BIH za hrvatski martirologij u hercegovačkim biskupijama te vicepostulator postupka mučeništva pobijenih hercegovačkih franjevaca. Sumisili su fra Ivan Ivanda, župnik u Gorancima i don Ljubo Planinić, župnik u Kruševu.
Zvona su dar prijatelja i dobročinitelja Nedjeljka Milićevića. Budući da nije mogao doći iz San Francisca, u njegovo ime zvona je nakon blagoslova po prvi put pokrenuo njegov sestrić Marijan Dugandžić.
Fra Miljenko je u svojoj propovijedi govorio o Sv. Josipu Radniku, o naravi komunizma, o Božjem naumu za nas ljude. Osvrćući se na čitanje iz Knjige Postanka, gdje se govori o stvaranju svijeta, i na izgradnju Groblja mira zaključio je sljedeće. »Nama će trebati više od šest dana da bismo dovršili ono što stoji pred nama. Zadatak su nam dali naši pobijeni. Trebamo im ovdje na Groblju mira podići križeve s imenom i prezimenom da bismo ih na taj način vratili u društvo iz kojeg ih je prognalo jugokomunističko zlo. Ostavili su nam slobodu, ostavili su nam mnoge nekretnine, ostavili su nam primjer života, pa zar da to ne učinimo? Na taj način stvorit ćemo i popis svih njih. Trudit ćemo se i skupiti podatke o njihovu životu i radu. Čast je to i nezaslužena obveza. Zamislimo samo da smo mi na njihovu mjestu. Što bismo očekivali od svojih nasljednika? Nastavimo, dakle, putem kojim smo pošli. Ne tako davno započeli smo radove na ovom spomen središtu. Ono raste jer ga nastojimo podizati u skladu s Božjom voljom preko naših molitava. Ovo je mjesto gdje se obitelji okupljaju i razmišljaju o sebi. Sv. Josip Radnik, zaštitnik ove crkvice, zaštitit će ih ako mu se obrate, Gospa, čiji ćemo kip staviti ispred ove crkvice, primit će ih u krilo kao što je u krilo primila svoga mrtvoga sina, sve ove naše o kojima govorimo. Pa zar može biti išta dostojanstvenije?!«
Grobljemira.info